Image 1 of 1
Image 1 of 1
Image 1 of 1
Image 1 of 1
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 160 × 130 cm
GODINA | 2026.
Šarenilo ljetnog grada; preplanula tijela i jarki titraji ljetne odjeće. Rapsodije. Činim hodočašće gradom svojeg djetinjstva. Svjetlost jednaka, boje stvari jednake, žive u sjećanju kao i preda mnom. Neki ljudi stariji, Konavljanin što svira lijericu na ulazu u grad, na primjer. Sve stariji i umorniji. Lijerica se izderala od besmislenog natezanja za turiste. Paleta potamnjelih lica i šarene odjeće na kasnom suncu je saturirana, kao na Dulčićevim slikama.
Osvrćem se uvijek na iste stvari, ali mi ne dosađuju; kameni psi na kapiji, zadnje zlato dana u izdancima palmi. Zatim put do Pogačića, preko Gospinog polja, koji uvijek ulovim pred suton. Kad stignem na more, sve je već plavo-ljubičasto. Pogled na daleke brodove prema Italiji me ispunja čežnjom. (Mihaela Rašica, 2026.)
Mihaela Rašica dubrovačka je slikarica sa zagrebačkom adresom. U nastavku svojeg ciklusa “Nebo iznad Dubrovnika” bilježi događaje, krajolik, ljude i običaje mediteranskog grada na krajnjem jugu Hrvatske kroz prizmu vlastitih sjećanja; nalik leći fotoaparata sa sposobnošću zumiranja umjetnici bitnih detalja. I dok se u početnoj seriji slika izloženoj u dubrovačkoj Galeriji Dulčić Masle Pulitika oslonila na, kako sama kaže, “boje djetinjstva”, sa sebi svojstvenim istančanim koloritom u kojem prevladava svjetlosna komponenta, svojim povratkom u zagrebački atelijer reducira svoju paletu u skladu sa sivilom i zagasitim tonovima zagrebačke zime. Ovdje slika eksperimentirajući u tehnici uljanog slikarstva, izvlačeći svjetle tonove iz tame (slika “Kino Sloboda”), poput nekad starih majstora u doba renesanse. Također, Rašica svoj pogled preusmjerava s pojedinačnih likova na njihovo mnoštvo (slike “Ljetni Stradun”, “Zimski Stradun”, “Ispred Gradske kavane”), uvodeći dinamični element u svoje figurativne scenske kompozicije. Premda je pogled slikaričinog oka pomaknut iz prošlosti u sadašnjost, s pojedinca na grupu i iz vedrijih pastoznih nanosa boje u one zatvorenije i lazurne, slikarica ostaje vjerna svojem prepoznatljivom stilskom rukopisu, kojim dokumentira život Grada kojeg voli.
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 160 × 130 cm
GODINA | 2026.
Šarenilo ljetnog grada; preplanula tijela i jarki titraji ljetne odjeće. Rapsodije. Činim hodočašće gradom svojeg djetinjstva. Svjetlost jednaka, boje stvari jednake, žive u sjećanju kao i preda mnom. Neki ljudi stariji, Konavljanin što svira lijericu na ulazu u grad, na primjer. Sve stariji i umorniji. Lijerica se izderala od besmislenog natezanja za turiste. Paleta potamnjelih lica i šarene odjeće na kasnom suncu je saturirana, kao na Dulčićevim slikama.
Osvrćem se uvijek na iste stvari, ali mi ne dosađuju; kameni psi na kapiji, zadnje zlato dana u izdancima palmi. Zatim put do Pogačića, preko Gospinog polja, koji uvijek ulovim pred suton. Kad stignem na more, sve je već plavo-ljubičasto. Pogled na daleke brodove prema Italiji me ispunja čežnjom. (Mihaela Rašica, 2026.)
Mihaela Rašica dubrovačka je slikarica sa zagrebačkom adresom. U nastavku svojeg ciklusa “Nebo iznad Dubrovnika” bilježi događaje, krajolik, ljude i običaje mediteranskog grada na krajnjem jugu Hrvatske kroz prizmu vlastitih sjećanja; nalik leći fotoaparata sa sposobnošću zumiranja umjetnici bitnih detalja. I dok se u početnoj seriji slika izloženoj u dubrovačkoj Galeriji Dulčić Masle Pulitika oslonila na, kako sama kaže, “boje djetinjstva”, sa sebi svojstvenim istančanim koloritom u kojem prevladava svjetlosna komponenta, svojim povratkom u zagrebački atelijer reducira svoju paletu u skladu sa sivilom i zagasitim tonovima zagrebačke zime. Ovdje slika eksperimentirajući u tehnici uljanog slikarstva, izvlačeći svjetle tonove iz tame (slika “Kino Sloboda”), poput nekad starih majstora u doba renesanse. Također, Rašica svoj pogled preusmjerava s pojedinačnih likova na njihovo mnoštvo (slike “Ljetni Stradun”, “Zimski Stradun”, “Ispred Gradske kavane”), uvodeći dinamični element u svoje figurativne scenske kompozicije. Premda je pogled slikaričinog oka pomaknut iz prošlosti u sadašnjost, s pojedinca na grupu i iz vedrijih pastoznih nanosa boje u one zatvorenije i lazurne, slikarica ostaje vjerna svojem prepoznatljivom stilskom rukopisu, kojim dokumentira život Grada kojeg voli.
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
