Nakon dugogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, Diana se nedavno odlučila kući, gdje je upisala doktorski studij na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, pod mentorstvom prof. Ivana Fijolića. Priliku za upoznavanje s Dianom i njezinim radovima mi smo dobili upravo u trenutku kad se nekako smjestila u svom novom šarmatnom zagrebačkom studiju, u predjelu grada koji nije uobičajen izbor lokalnih umjetnika, no baš zato ima dodatnu čar; pružajući izniman pogled na obronke okolnih zagrebačkih brežuljaka. Ako kažemo da su vizure van Dianinog studija impresivne, one unutar njega još su i mnogo više - komprimirajući na jednom mjestu sve stvoreno i doneseno s različitih adresa i radnih prostora koji su sve do nedavno bili dio Dianine svakodnevice. Zamislite naše uzbuđenje kad je Diana počela “prelistavati” svoje još uvijek neotpakirane slike - poput kakvog arhivista koji otvara ladicu punu dokumenata - a pogled nam se spustio na njezine radove iz različitih ciklusa, slikarskih faza, na neobične motive od kojih svaki traži vlastito tumačenje, te na snažan kolorit koji je zasigurno differentia specifica umjetničkog rada Diane Zrnić.

Iako su teško objašnjivi konkretnim primjerima usporedbe, spomenuti međunarodni utjecaji odmah su jasno vidljivi na Dianinim umjetničkim ostvarenjima, primarno na njezinim slikama i skulpturama, koje variraju od najmanjih do pozamašnih dimenzija i formata. Upravo u Londonu Diana se po prvi puta i susrela sa skulpturom, na radionicama u sklopu studija koje su dopuštale izučavanje različitih tehnika, materijala i medija, a čemu su podršku pružali renomirani svjetski umjetnici. Tražeći isprva u skulpturi pauzu od slikarstva, u mediju kojem je pristupala na posve ležeran način, Diana je pomalo otkrivala čar skulpture koja ju otad nije napuštala. U trenutku pisanja ovog teksta, posljednji rad koji je autorica javno izložila - na 38. Salonu mladih u Oktogonu, novom izložbenom prostoru NMMU-a - bila je upravo njezina skulptura Obećanje kontinuiteta; velika fontana s personifikacijama prirodnih i duhovnih energija, koja prikazuje četiri glave iz kojih izvire voda.

I dok su radovi Diane Zrnić u skulpturi posljednih godina postali mnogo više elaborirani te na neki način predstavljaju ekstenziju njezinih slikanih radova u prostoru, slikarstvo je, ipak, ono s kojim je autorica započela svoj umjetnički put.