Financije, 150x100 cm, Klara Rusan Klarxy
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
sigurno ste više puta čuli da se novcem ne može kupiti sreća. I ja se s time slažem. Ali ono što se novcem može kupiti jest – egzistencijalni mir. A mir se onda može pretvoriti i u sreću. Ili, barem, u nenesreću, što je u ova živčana vremena stvarno dobrodošla situacija. Istina je da sam po pitanju financija uvijek bila šupljoprsta i neštediša. Nešto uštedjeti za mene je gotovo nemoguća misija. Novac ili niti ne zaradim, ili ga potrošim prije nego što stigne ohladiti na računu. Mogla bih se pokušati opravdati kako ni od roditelja nisam dobila primjer uzornih štediša, ali čini mi se da ovdje situacija nije „NATURE“ VS. „NURTURE“, nego da je ovo čisti primjer „IT’S NOT YOU, IT’S ME“ problema. Naime, jedini krivac sam – ja. Na slici sam ostavila popis stvari koje me financijski cijede i popis stvari na koje ja dobrovoljno cijedim financije. Alfa i omega cijele operacije cijeđenja nalazi se u gornjem lijevom kutu Gospođa Republika Hrvatska. Nemilosrdna i neispavana žena u PMS-u (možda i s policističnim jajnicima ili Hashimotovim sindromom) koja većinski uzima, a obično daje tek nakon što je nekoliko puta zamoliš, i to u zastarjelom pisanom obliku. Uz sve dužno poštovanje – blago kući koju gospođa R.H. zaobiđe. Desni gornji kut blagoslovljen je presvetim trojstvom: režije, internet i komunalne usluge. Bez toga je u današnjoj civilizaciji prilično teško preživjeti. Na slici osim toga možete vidjeti i kovanice koju vrlo lako padaju u crne rupe svemira ili ostavljaju dojam kao da je sve zarađeno narezano kroz šreder i bačeno u reciklažu. I u tom tragičnom slučaju gubitka novca – bitno je barem biti ekološki osviješten. I dok se novac nepovratno troši i uništava, tuna, slavuj, medo i kuna plešu veselo kolo oko moje zabrinjavajuće financijske situacije. Svi ti likovi s umirovljenih kovanica na okupu doveli su me do saznanja da ću i ja vama – kao i moji roditelji meni – pričati o nekoj izgubljenoj valuti u koju ću vjerojatno do kraja života preračunavati aktualne eure. Ovo je godina u kojoj sam shvatila da to što ne znam kuhati više nije smiješno. Ajde to što ne volim... Ali da ne znam... Poražavajuće! Ali evo, sad sam dobila ideju da bih možda jednog dana voljela početi učiti... Do tog me uvida dovelo naručivanje dostave hrane. Pozdravljam sve kuhare/ice i dostavljače/ice i zahvaljujem im se, jer ni ovih pisama ni izložbe ne bi bilo da nije bilo njih! Kad troškovima dostave dodamo i troškove prijatnih kafica, cigaretica, cugica, higijenskih potrepština i troškove za najboljeg prijatelja na četiri kotača, čovjek (čitaj: ja) lako dolazi do zaključka da je za preživljavanje neophodno imati vlastiti printer novca, ili barem jedno stablo koje tu i tamo urodi novčanim lišćem. U lijevom i desnom donjem kutu nalaze se moji strpljivi i dobrodušni roditelji koji su zbilja napravili sve što su mogli da bih ja mogla raditi ovo što sada i radim. Uvijek su pazili da budem zdrava i namirena, sita i obučena. Ja bih voljela isto pružiti i vama! (Ako ovo čita netko tko nije moja beba – ne tebi, nego svojim bebama.) Ništa manje – samo više! Ipak, pružiti vam više od onoga što su meni priuštili moji roditelji bit će stvarno teško... Ne zbog toga što se ne bih htjela potruditi, nego jer je ljestvica naprosto postavljena toliko visoko da ne znam kako bih je mogla nadmašiti!
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
sigurno ste više puta čuli da se novcem ne može kupiti sreća. I ja se s time slažem. Ali ono što se novcem može kupiti jest – egzistencijalni mir. A mir se onda može pretvoriti i u sreću. Ili, barem, u nenesreću, što je u ova živčana vremena stvarno dobrodošla situacija. Istina je da sam po pitanju financija uvijek bila šupljoprsta i neštediša. Nešto uštedjeti za mene je gotovo nemoguća misija. Novac ili niti ne zaradim, ili ga potrošim prije nego što stigne ohladiti na računu. Mogla bih se pokušati opravdati kako ni od roditelja nisam dobila primjer uzornih štediša, ali čini mi se da ovdje situacija nije „NATURE“ VS. „NURTURE“, nego da je ovo čisti primjer „IT’S NOT YOU, IT’S ME“ problema. Naime, jedini krivac sam – ja. Na slici sam ostavila popis stvari koje me financijski cijede i popis stvari na koje ja dobrovoljno cijedim financije. Alfa i omega cijele operacije cijeđenja nalazi se u gornjem lijevom kutu Gospođa Republika Hrvatska. Nemilosrdna i neispavana žena u PMS-u (možda i s policističnim jajnicima ili Hashimotovim sindromom) koja većinski uzima, a obično daje tek nakon što je nekoliko puta zamoliš, i to u zastarjelom pisanom obliku. Uz sve dužno poštovanje – blago kući koju gospođa R.H. zaobiđe. Desni gornji kut blagoslovljen je presvetim trojstvom: režije, internet i komunalne usluge. Bez toga je u današnjoj civilizaciji prilično teško preživjeti. Na slici osim toga možete vidjeti i kovanice koju vrlo lako padaju u crne rupe svemira ili ostavljaju dojam kao da je sve zarađeno narezano kroz šreder i bačeno u reciklažu. I u tom tragičnom slučaju gubitka novca – bitno je barem biti ekološki osviješten. I dok se novac nepovratno troši i uništava, tuna, slavuj, medo i kuna plešu veselo kolo oko moje zabrinjavajuće financijske situacije. Svi ti likovi s umirovljenih kovanica na okupu doveli su me do saznanja da ću i ja vama – kao i moji roditelji meni – pričati o nekoj izgubljenoj valuti u koju ću vjerojatno do kraja života preračunavati aktualne eure. Ovo je godina u kojoj sam shvatila da to što ne znam kuhati više nije smiješno. Ajde to što ne volim... Ali da ne znam... Poražavajuće! Ali evo, sad sam dobila ideju da bih možda jednog dana voljela početi učiti... Do tog me uvida dovelo naručivanje dostave hrane. Pozdravljam sve kuhare/ice i dostavljače/ice i zahvaljujem im se, jer ni ovih pisama ni izložbe ne bi bilo da nije bilo njih! Kad troškovima dostave dodamo i troškove prijatnih kafica, cigaretica, cugica, higijenskih potrepština i troškove za najboljeg prijatelja na četiri kotača, čovjek (čitaj: ja) lako dolazi do zaključka da je za preživljavanje neophodno imati vlastiti printer novca, ili barem jedno stablo koje tu i tamo urodi novčanim lišćem. U lijevom i desnom donjem kutu nalaze se moji strpljivi i dobrodušni roditelji koji su zbilja napravili sve što su mogli da bih ja mogla raditi ovo što sada i radim. Uvijek su pazili da budem zdrava i namirena, sita i obučena. Ja bih voljela isto pružiti i vama! (Ako ovo čita netko tko nije moja beba – ne tebi, nego svojim bebama.) Ništa manje – samo više! Ipak, pružiti vam više od onoga što su meni priuštili moji roditelji bit će stvarno teško... Ne zbog toga što se ne bih htjela potruditi, nego jer je ljestvica naprosto postavljena toliko visoko da ne znam kako bih je mogla nadmašiti!
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
sigurno ste više puta čuli da se novcem ne može kupiti sreća. I ja se s time slažem. Ali ono što se novcem može kupiti jest – egzistencijalni mir. A mir se onda može pretvoriti i u sreću. Ili, barem, u nenesreću, što je u ova živčana vremena stvarno dobrodošla situacija. Istina je da sam po pitanju financija uvijek bila šupljoprsta i neštediša. Nešto uštedjeti za mene je gotovo nemoguća misija. Novac ili niti ne zaradim, ili ga potrošim prije nego što stigne ohladiti na računu. Mogla bih se pokušati opravdati kako ni od roditelja nisam dobila primjer uzornih štediša, ali čini mi se da ovdje situacija nije „NATURE“ VS. „NURTURE“, nego da je ovo čisti primjer „IT’S NOT YOU, IT’S ME“ problema. Naime, jedini krivac sam – ja. Na slici sam ostavila popis stvari koje me financijski cijede i popis stvari na koje ja dobrovoljno cijedim financije. Alfa i omega cijele operacije cijeđenja nalazi se u gornjem lijevom kutu Gospođa Republika Hrvatska. Nemilosrdna i neispavana žena u PMS-u (možda i s policističnim jajnicima ili Hashimotovim sindromom) koja većinski uzima, a obično daje tek nakon što je nekoliko puta zamoliš, i to u zastarjelom pisanom obliku. Uz sve dužno poštovanje – blago kući koju gospođa R.H. zaobiđe. Desni gornji kut blagoslovljen je presvetim trojstvom: režije, internet i komunalne usluge. Bez toga je u današnjoj civilizaciji prilično teško preživjeti. Na slici osim toga možete vidjeti i kovanice koju vrlo lako padaju u crne rupe svemira ili ostavljaju dojam kao da je sve zarađeno narezano kroz šreder i bačeno u reciklažu. I u tom tragičnom slučaju gubitka novca – bitno je barem biti ekološki osviješten. I dok se novac nepovratno troši i uništava, tuna, slavuj, medo i kuna plešu veselo kolo oko moje zabrinjavajuće financijske situacije. Svi ti likovi s umirovljenih kovanica na okupu doveli su me do saznanja da ću i ja vama – kao i moji roditelji meni – pričati o nekoj izgubljenoj valuti u koju ću vjerojatno do kraja života preračunavati aktualne eure. Ovo je godina u kojoj sam shvatila da to što ne znam kuhati više nije smiješno. Ajde to što ne volim... Ali da ne znam... Poražavajuće! Ali evo, sad sam dobila ideju da bih možda jednog dana voljela početi učiti... Do tog me uvida dovelo naručivanje dostave hrane. Pozdravljam sve kuhare/ice i dostavljače/ice i zahvaljujem im se, jer ni ovih pisama ni izložbe ne bi bilo da nije bilo njih! Kad troškovima dostave dodamo i troškove prijatnih kafica, cigaretica, cugica, higijenskih potrepština i troškove za najboljeg prijatelja na četiri kotača, čovjek (čitaj: ja) lako dolazi do zaključka da je za preživljavanje neophodno imati vlastiti printer novca, ili barem jedno stablo koje tu i tamo urodi novčanim lišćem. U lijevom i desnom donjem kutu nalaze se moji strpljivi i dobrodušni roditelji koji su zbilja napravili sve što su mogli da bih ja mogla raditi ovo što sada i radim. Uvijek su pazili da budem zdrava i namirena, sita i obučena. Ja bih voljela isto pružiti i vama! (Ako ovo čita netko tko nije moja beba – ne tebi, nego svojim bebama.) Ništa manje – samo više! Ipak, pružiti vam više od onoga što su meni priuštili moji roditelji bit će stvarno teško... Ne zbog toga što se ne bih htjela potruditi, nego jer je ljestvica naprosto postavljena toliko visoko da ne znam kako bih je mogla nadmašiti!
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
