KLARA RUSAN - KLARXY
UMJETNICA
Netko me jednom pitao kako mi mozak funkcionira. Prvo mi je na pamet pao bazen, mislim da je to dosta intuitivno; postoji neka formacija, red, fluidnost, putovanje od točke a do točke b. Domišljavanje i akcija-reakcija. Plivačice su bile super kao reprezentacija strujnih tokova koji moraju prenijeti nekakvu poruku…
Klarin Bazen misli dobio je nastavak…
U nekoliko godina svog umjetničkog djelovanja Klara Rusan - Klarxy postala je jedna od naših najprepoznatljivijih ilustratorica. Oslikavanje tuđeg teksta, iako samim perom barata gotovo jednako vješto kao i olovkom/kistom, postala je njezina specijalnost još od studentskih dana. A budući da imam tu čast da Klaru poznam još od malih nogu, iznimno mi je zadovoljstvo što sada imam priliku pisati ovaj tekst, kojim ću vam u najbitnijim crtama pokušati pribiližiti jedinstven i nadasve zanimljiv rad ove mlade umjetnice iz Zagreba.
Klara je po svojoj profesionalnoj vokaciji ilustratorica, grafičarka, bivša studentica animacije na Likovoj akademiji, no po svojem životnom pozivu ona je prvenstveno pripovjedač priča; svojih ili tuđih. Njezine su priče često mračne, zastrašujuće i pune čudnovatih junaka, no pripovjedane su na jedan topli način, pun ironije i humora, u kojem se njihova prividna stravičnost razoružava pred Klarinim preciznim potezima kista, pera ili olovke koji ih smještaju u benigne životne situacije i sasvim obične, umjetnici bliske, kontekste. Kompleksnost priča koje ilustrira, a ponekad i osobno pripovjeda, odaju Klarinu akademsku pozadinu u svijetu animiranog filma, gdje je potrebno nebrojeno puta ponoviti isti motiv ili prizor, ne bi li se njihovim umnožavanjem ispričana priča pokrenula, a pokrenuta priča oživila. Spomenuta iskustva Klara prenosi u nešto statičniji medij grafičke ilustracije, no zapravo je veliko pitanje gube li likovi i scene iz maštovitog uma Klare Rusan Klarxy dinamičnost svojim premještajem na površinu papira ili platna (ponekad i korica knjiga ili uličnih zidova).
Dovoljno je pogledati Klarin posljednji ciklus “ADHD - Pool of Thoughts” (Bazen misli), kojeg je umjetnica premijerno izložila u Bruxellesu 2024. godine, a gdje na glavnom radu iz ciklusa vlastitim mislima daje ljudski oblik, odnosno na monokromnom crtežu velikog formata osobne misli personificira u likovima plivačica u bazenu, gdje se, svaka za sebe, svojski trudi zadržati smjer plivanja u vlastitoj traci bazena, ili barem ne odudarati mnogo od ostalih plivača u bazenu - odnosno za početak uopće se održati na površini vode i pritom ne potonuti. Naziv tog vizualno raskošnog i brojem radova opsežnog ciklusa bio je inspiriran Klarinom dijagnozom ADHD-a, kojeg sama umjetnica vidi kao neizostavni dio svog rada i jedan od izvora vlastite kreativnosti.
Zadržavajući sebi svojstven stil plošnog crtanja, odnosno građenja kompozicija bez strogog pridržavanja zakona linearnosti, te prezentiranjem vlastitih radova uz osobno sročene pripadajuće tekstove, Klarxy u svojoj novoj seriji radova naziva “Dear babies…” ipak uvodi jednu novost, točnije, uvodi nas u jedan novi umjetnički medij - ulje na platnu.
Novim ciklusom “Dear babies..” autorica stvara svojevrsni slikarski portret vlastitog života u 31.-oj godini, kojeg u formi osobnog testamenta želi ostaviti svojoj budućoj djeci, ne bi li im tako jednog dana pružila jedinstveni uvid u intimni život osobe koja se trenutno nalazi na prijelazu iz jedne svoje životne faze u drugu. One koja se iz dječje faze najprije razvila u adolescentsku, a zatim i u mladenačku, da bi danas već u potpunosti stekla i osigurala svoje mjesto u svijetu ‘odraslih - s brojnim životnim izazovima koji ju prate na tom putu.
Naime, na svoj okrugli 30. rođendan, Klara je lucidno zaključila da je to upravo “ni previše, ni premalo” godina, odnosno idealan njihov broj za napraviti svojevrsni rezime dosadašnjeg života. Tada je odlučila zastati i podvući crtu… preispitati određene životne odluke i sagledati situaciju iz više kutova - je li ono što su govorili starci ‘ipak imalo smisla’?
“Dear babies…” predstavlja nekoliko platna ovećih dimenzija s prizorima iz Klarinog života, koje je autorica prethodno podijelila u četiri područja, sukladno podjeli u klasičnim rubrikama dnevnog horoskopa; zdravlje, ljubav, financije, burnout affirmation… Ovaj naglašeni cinično-humoristični pristup, prisutan od začetka neke ideje do same njezine realizacije, tipičan je za umjetnička ostvarenja Klare Rusan. U stilskom smislu, njezini radovi vrve dupkom ispunjeni najsitnijim vizualno-narativnim detaljima, koji će kontinuirano okupirati pažnju promatrača i tjerati ga da opet iznova iščitava njezino djelo, pronalazeći na njemu uvijek neke nove, dotad neotkrivene, slikarske momente.
Ciklus “Dear babies…” donosi nam jednu novu Klaru Rusan, bogato oboružanu prethodnim (30-godišnjim) iskustvom u svijetu ilustracije i crteža, koje ovog puta odlučuje preseliti na nadasve izazovnu površinu slikarskog platna. Takva svježina u pristupu čini ove radove nekako neodoljivo živim i pomalo pa nevinim, a kad naum ciklusa ne bi sugerirao suprotno, rekli bismo čak i dječjim. No, da ne bi bilo nikakve mogućnosti zabune, u ovim višeslojnim radovima sublimirana je jedna dugogodišnja aktivnost i ustrajnost mladog opusa koji je dosad već imao mnoge prilike intrigirati naša vizualna i kognitivna osjetila, pritom nas vrhunski zabavljajući, za što nemamo nikakve sumnje da će nastaviti činiti i u budućnosti.
BIOGRAFIJA
Klara Rusan (Klarxy) rođena je u Zagrebu 1993. godine. Svoju prvu studentsku razmjenu provodi u Vilniusu, u Litvi, 2013. godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu - Odsjeku za Animirani film i nove medije - završava preddiplomski studij. Zatim se okreće k ilustraciji, koja ju odvodi prema Engleskoj. Godine 2017. diplomira na Falmouth University of Art u Falmouth, na odsjeku MA Authorial Illustration, gdje za svoj diplomski rad dobiva nagradu 'MA Illustration: Authorial Practice: Award for Outstanding Creative Writing'. Uz nekoliko grupnih izložbi na kojima je sudjelovala (Festival ilustracije '36 Mountains', Otkupna izložba 'ERSTE Fragmenti', Grupna internacionalna izložba ilustracije 'Andrew Lanyon and Nature's Laboratory', Izložba 'Nastavit će se ...Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj'), imala je i prvu samostalnu izložbu na kojoj je predstavila svoj prvi grafički roman 'Where Do People Go After They Die?' u Oris - Kući arhitekture 2023. godine. Početkom 2024. u Bruxellesu je ostvarila svoju drugu samostalnu izložbu 'ADHD - Pool of thoughts'. Radeći na novim izložbama, u pripremama je i za potencijalni povratak u animirani film.
ODABRANE SAMOSTALNE IZLOŽBE
/ Dear Babies…, Galerija Jochen Hempel, Leipzig, 2025.
/ ADHD – Pool of Thoughts, Ulična galerija, Beograd, 2025.
/ Dear babies…, Kolekcionart i Urania - prostor kreacije, Zagreb, 2025.
/ ADHD - Pool of thoughts, Galerija Portraits International, Bruxelles, Belgija, 2024.
/ Where Do People Go After They Die?, predstavljanje grafičkog romana i izložba, Oris - kuća arhitekture, 2023.
ODABRANE SKUPNE IZLOŽBE
/ Femicomix, Tinta festival, Dobra Vaga, Ljubljana, Slovenija, 2020.
/ Kolektart, prodajna izložba, Lauba, Zagreb, 2020.
/ Ment glazbeni festival, Dobra Vaga, Ljubljana, Slovenija, 2020.
/ Nastavit će se... Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj', pregled strip kulture u Hrvatskoj, MSU, Zagreb, 2020.
/ Nova festival, regionalna izložba stripa, Pančevo, Srbija, 2020.
/ Otkupna izložba ERSTE Fragmenti, MSU, Zagreb, 2019.
/ Bratoljub, umjetničko-lingvistički projekt i izložba, koncept Klara Šimunović, Kulturni centar Trešnjevka, Zagreb, 2019.
/ Život i život nakon smrti, koncept izložbe Paula Šantić, Design Week, Zagreb, 2019.
/ MORŽ festival, Herceg Novi, Crna Gora, 2018.
/ Andrew Lanyon and Nature's Laboratory, koncept izložbe Andrew Lanyon, Falmouth Art Gallery, Falmouth, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2018.
RECENTNE ILUSTRACIJE KNJIŽEVNIH DJELA
/ Smrtni besmrtnik, Mary Shelley, naklada Mala Zvona, 2022.
/ Politike prevođenja, Rada Iveković, naklada Fraktura, 2022.
/ Rekonstrukcije, Viktorie Hanišova, naklada Fraktura, 2022.
/ Tri kuće, tri prijatelja, Jurica Pavičić, naklada Profil, 2022.
/ U ritmu jeze - ponor plesova, Skupina autora, naklada Mala Zvona, 2021.
/ Vizualni identitet Kongresa umjetnika i kulturnih radnica, Blok, Zagreb, 2021.
/ Bizarne pripovijesti, Olga Tokarczuk, naklada Fraktura, 2021.
/ Gong, Miljenko Jergović, naklada Knjiga u centru, 2021.
/ Sedam praznik kuća, Samanta Schweblin naklada Fraktura, 2021.
/ Kad smo napustili Karla Liebknechta, Lidija Dimkovska, naklada Fraktura, 2021.
/ Standardan život, Olja Savičević Ivančević, naklada Fraktura, 2021.
/ Male smrti, Ivana Sajko, naklada Fraktura, 2021.
/ Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju, Olga Tokarczuk, naklada Fraktura, 2021.
/ W, Igor Štiks, naklada Fraktura, 2021.
/ Debitant, Sergej Lebedev, naklada Fraktura, 2021.
OSTALO
/ Studentska razmjena u Vilniusu, Litva, 2013.
ZAPRATI
NAGRADE
/ Ilustrirane naslovnice knjiga Male Smrti (Ivana Sajko) i Bizarne pripovijesti (Olga Tokarczuk), naklada Fraktura, finale izbora Hrvatska lijepa knjiga za 2021. godinu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, 2022.
/ Erste fragmenti, Otkupne nagrade za dva rada, Erste banka, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2019.
/ Ilustracija: Autorska praksa: Nagrada za izvrsno kreativno pisanje, Sveučilište Falmouth, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2017.
/ Iskon očima ilustratora, Prva nagrada dodijeljena između petero autora, Natječaj za ilustraciju telekom mreže Iskon, Zagreb, 2015.
TEHNIKA | Sitotisak
DIMENZIJE | 70 x 50 cm (opcija s okvirom uključuje drveni natur okvir sa staklom)
GODINA | 2025.
VELIČINA EDICIJE | 20 otisaka
* Ukoliko u trenutku vašeg interesa u ponudi nema uokvirene grafike, možete nam se javiti na info@kolekcionart.com, kako bi vam dali informaciju koliki je rok čekanja na istu - hvala.
“Financije”, limitirana verzija sitotiska od 20 komada, napravljena je po predlošku istoimene originalne slike (ulje na platnu, 150x100cm), izložene u sklopu Klarine samostalne izložbe “Dear babies…”, koju smo proljetos organizirali u Uraniji. Slika, koja prikazuje Klarine adolescentske financijske traume i avanture, prepoznatljiva je po upečatljivoj dolarskoj zelenoj pozadini i kompoziciji, a kako bi grafička verzija bila što vjernija originalu, Klara je pronašla savršeni zeleni papir na koji je motiv zatim otisnut u jednoj boji.
„Pilju iz Smak Pressa je palo na pamet da bi se moglo tiskati na papiru u boji i na taj način otvoriti mogućnost da se u jednom sloju tiska postigne što veće detalje. Malo je sve ispalo kao da tiskamo "KLARXY" valutu. Zato smo i odlučili otisnuti motiv u ograničenoj / maloj ediciji (kao i novac). Da ne bi došlo do inflacije:)" - Klara Rusan Klarxy
Za cijeli tekstualni opis rada Financije iz pera autorice, pogledaj pod tim originalnim radom na našoj stranici - u rubrici Umjetnine/Umjetnici (Klara Rusan Klarxy).
limitirana edicija grafike | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
RAD0VI NA KOLEKCIONARTU
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm (u natur okviru)
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
Kad prvi put sjednete kod doktora koji vas nikad u životu nije vidio, jedno od prvih pitanja koje će vam postaviti je: „Koji je razlog vašeg dolaska?“ Što vas boli, što vas muči, što vam je? Ako vas vidi prvi put, slijedi niz pitanja: jeste li na nešto alergični, imate li obiteljsku povijest bolesti, pijete li kakve lijekove? Moja je mama uvijek znala odgovore na sva pitanja i odgovarala umjesto mene, a onda, u nekom trenutku, prestala je sjediti sa mnom u ordinaciji pa sam morala sama naštrebati sve obiteljske bolesti, sjetiti se svih operacija i znati prepričati svaku nedaću vrijednu spomena. Znam da meni nije bilo lako sve to zapamtiti, pa vam mogu napisati kako stvari stoje u mojoj 30. godini života, da imate obiteljsku anamnezu ako vam jednom zatreba. Na kraju krajeva, ako ništa drugo, da možete svoje zdravstveno stanje usporediti s mojim koja sam vas možda jednom rodila. Evo kako stoje stvari, od glave do pete: 1. Kao dijete sam triput operirala mandule. Tri puta jela sladoled u krevetu dok su drugi bili u školi. Tri puta dobila poklon “da brže ozdravim”. Jedna od mandula donijela mi je Barbie veterinarku koju sam shvatila kao poziv od više sile da odem u veterinare... Očito ništa od toga nije bilo s obzirom da sada čitate ovo pismo. 2. Negdje oko 26. godine, pala sam u kliničku depresiju, koju sam – kako sada stvari stoje – uspješno riješila. Za više detalja, bacite oko na veliki sivi fascikl prepun papira, pod kategorijom „heavy mental”. Ondje ćete pronaći sve informacije koje „ostaju u obitelji“, odnosno u naša četiri zida. 3. “Hashimotov sindrom je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav napada štitnjaču, žlijezdu u vratu odgovornu za proizvodnju hormona koji reguliraju metabolizam, energiju i mnoge druge funkcije tijela.” U 30. godini života, moja štitnjača ponekad prijeti da će poludjeti, ali još nije krenula u napad... Poput bijesnog čovjeka na nekom news portalu, zasad samo iz sjene piše ljutite komentare ispod članaka i svima kvari atmosferu. Sve je to još uvijek bezopasno i tek malo iritira, ali u svakom trenutku može doći do eskalacije! 4. Mrlje koje ste vidjeli po mom trbuhu i leđima zovu se Lentigo. To sam saznala prije par minuta kad sam otišla provjeriti. Ispada da sam cijeli život bila u krivu, jer sam mislila da je to Vitiligo. Dakle, krivo sam ih i naslikala, ali evo, barem sam dobro napisala, Lentigo... Nakon prvog sunčanja na prvom ljetovanju, kad smo se vratili doma, moja je mama primijetila da mi se mrlje s kože ne ispiru kupanjem. Nasreću, ispalo je da nije ništa ozbiljno, samo me Sunce malo pofarbalo! 5. Ne znam kome zahvaliti, ali, eto, imam i policistične jajnike. Ne zna ni ChatGPT, a čak mi ni jedan ginekolog nije znao sa stopostotnom sigurnošću objasniti o čemu se točno radi. Na lutriji PCOS, od svih mogućih radosti i gadosti, ja sam osvojila neredovite menstruacije. Dakle, od mozga pa do područja ispod pupka, nitko se ne može dogovoriti tko će prvi doći na red. Svatko radi kako mu se sprdne, ali ja to prihvaćam. Nadam se samo da će jednog dana pronaći zajednički jezik. 6. Genetski trošniju hrskavicu u jednom sam periodu opteretila i s malo jačom kilažom. I dan-danas pamtim koliko sam uživala u kebabu u 2 ujutro, s porcijom pomfrita sa strane. Kasnonoćni HRT-ov program uvijek je nudio neke bizarne fabule nakon kojih bih sita zaspala na najugodnijem obiteljskom kauču. 7. Nakon jednog fantastičnog IDEM koncerta u Vintageu, iscrpljena od 12-satnog putovanja iz Belgije taj isti dan, vratila sam se u Novi Zagreb s prijateljem Svenom. Sva mjesta za parkiranje oko mog stana bila su zauzeta pa sam se morala parkirati na jednom daljem, divljem parkingu u kvartu. Dok sam se pokušavala provući između ostalih parkiranih auta, upala sam – i to doslovno – u situaciju koja bi se u najmanju ruku mogla opisati kao scena iz crtića. Naime, jedna hrpetina lišća savršeno je prekrila šaht pun kiše, odnosno rupu punu šerafa i šipki u koju sam nogom propala i razderala se. Te sam večeri odradila prvo šivanje i prvo cijepljenje protiv tetanusa koje – nevoljko priznajem – nikad nisam otišla obnoviti. Nekad popiješ 20 gemišta i 10 travarica, vratiš se u 6 ujutro, odeš na faks u 8 i nije ti apsolutno ništa. A nekad se samo sagneš po čarapu koja ti je ispala i leđa te ukliješte toliko da se ne možeš ispraviti... Ono što vam mogu reći je da bolje nego ikada razumijem što su mi govorili ljutiti stari ljudi: „Tijelo sve pamti i ne oprašta.“ Tijelo ti može biti najbolji prijatelj ili najgori neprijatelj, ovisno o tome kako s njim razgovaraš i kako se prema njemu ponašaš. Ja sam do sada svom tijelu bila dosta loš prijatelj, ali dobra vijest je da smo se pomirili prije nego što je postalo kasno. I sad nam je lijepo! Do idućeg puta kada se sagnem da skupim čarapu s poda...
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm (u natur okviru)
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
život koji se oko mene odvija užasno je brz, a istovremeno mi servira minimalno 10 zahtjevnih usporednih radnji. Ponekad mi se čini da gore i krava i štala, a ja ne znam tko je sve zapalio i nemam aparat za gašenje požara, nego samo čašu vode u ruci, a onda kad je izlijem u vatru shvatim da je unutra bila rakija! A onda taman kad pomislim da sam napravila sve što sam trebala i mogla, dogodi se novi požar, nova krava, nova čaša rakije... Možemo si koliko god hoćemo poput mantri ponavljati afirmacije, uvjeravati se da sve možemo i uistinu sve i postizati, ali ponekad je svejedno nemoguće ignorirati onaj sarkastični smijeh koji dopire tamo iz nekog stražnjeg kutka naših vlastitih umova. Taj smijeh ponekad predstavlja imposter sindrom, ponekad iskustvo, ponekad umor, a ponekad – početak ludila. No sve se to može i treba rješavati, držati pod kontrolom i najvažnije – o tome pričati. Okej, ja si zapravo ne ponavljam afirmacije poput mantri, ali zato imam roditelje, sestre, prijatelje i najbliže ljude koji to rade za mene. Postave se oko mene kao onaj plastični paravan na plaži i daju mi štit od svijeta da u miru i privatnosti dođem k sebi, da se malo dobijem i da se presvučem u suhi badić i novu kombinaciju. To je zapravo najbitnija stvar koju čovjek može imati – paravan od znatiželjnog i invazivnog svijeta. Kad vi dođete u svoje „gorim-sa-svih-strana“ faze – a nažalost hoćete –, želim da znate da ne morate sami sebi biti vlastito dobrovoljno vatrogasno društvo, odnosno da ne morate znati sami ugasiti svoje požare. I da, kad je najgore, uvijek možete doći k meni pa ću vam donijeti čašu vode. Prave. (Ili rakije, nekad kasnije u životu...) Sada moram ići! Imam samo 4 slike za izložbu a ni one nisu gotove! Ne brinite, terpentin je maknut od izvora vatre i bit će sve u redu! Pusa!
Vaša (možda) mama
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm (u natur okviru)
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
sigurno ste više puta čuli da se novcem ne može kupiti sreća. I ja se s time slažem. Ali ono što se novcem može kupiti jest – egzistencijalni mir. A mir se onda može pretvoriti i u sreću. Ili, barem, u nenesreću, što je u ova živčana vremena stvarno dobrodošla situacija. Istina je da sam po pitanju financija uvijek bila šupljoprsta i neštediša. Nešto uštedjeti za mene je gotovo nemoguća misija. Novac ili niti ne zaradim, ili ga potrošim prije nego što stigne ohladiti na računu. Mogla bih se pokušati opravdati kako ni od roditelja nisam dobila primjer uzornih štediša, ali čini mi se da ovdje situacija nije „NATURE“ VS. „NURTURE“, nego da je ovo čisti primjer „IT’S NOT YOU, IT’S ME“ problema. Naime, jedini krivac sam – ja. Na slici sam ostavila popis stvari koje me financijski cijede i popis stvari na koje ja dobrovoljno cijedim financije. Alfa i omega cijele operacije cijeđenja nalazi se u gornjem lijevom kutu Gospođa Republika Hrvatska. Nemilosrdna i neispavana žena u PMS-u (možda i s policističnim jajnicima ili Hashimotovim sindromom) koja većinski uzima, a obično daje tek nakon što je nekoliko puta zamoliš, i to u zastarjelom pisanom obliku. Uz sve dužno poštovanje – blago kući koju gospođa R.H. zaobiđe. Desni gornji kut blagoslovljen je presvetim trojstvom: režije, internet i komunalne usluge. Bez toga je u današnjoj civilizaciji prilično teško preživjeti. Na slici osim toga možete vidjeti i kovanice koju vrlo lako padaju u crne rupe svemira ili ostavljaju dojam kao da je sve zarađeno narezano kroz šreder i bačeno u reciklažu. I u tom tragičnom slučaju gubitka novca – bitno je barem biti ekološki osviješten. I dok se novac nepovratno troši i uništava, tuna, slavuj, medo i kuna plešu veselo kolo oko moje zabrinjavajuće financijske situacije. Svi ti likovi s umirovljenih kovanica na okupu doveli su me do saznanja da ću i ja vama – kao i moji roditelji meni – pričati o nekoj izgubljenoj valuti u koju ću vjerojatno do kraja života preračunavati aktualne eure. Ovo je godina u kojoj sam shvatila da to što ne znam kuhati više nije smiješno. Ajde to što ne volim... Ali da ne znam... Poražavajuće! Ali evo, sad sam dobila ideju da bih možda jednog dana voljela početi učiti... Do tog me uvida dovelo naručivanje dostave hrane. Pozdravljam sve kuhare/ice i dostavljače/ice i zahvaljujem im se, jer ni ovih pisama ni izložbe ne bi bilo da nije bilo njih! Kad troškovima dostave dodamo i troškove prijatnih kafica, cigaretica, cugica, higijenskih potrepština i troškove za najboljeg prijatelja na četiri kotača, čovjek (čitaj: ja) lako dolazi do zaključka da je za preživljavanje neophodno imati vlastiti printer novca, ili barem jedno stablo koje tu i tamo urodi novčanim lišćem. U lijevom i desnom donjem kutu nalaze se moji strpljivi i dobrodušni roditelji koji su zbilja napravili sve što su mogli da bih ja mogla raditi ovo što sada i radim. Uvijek su pazili da budem zdrava i namirena, sita i obučena. Ja bih voljela isto pružiti i vama! (Ako ovo čita netko tko nije moja beba – ne tebi, nego svojim bebama.) Ništa manje – samo više! Ipak, pružiti vam više od onoga što su meni priuštili moji roditelji bit će stvarno teško... Ne zbog toga što se ne bih htjela potruditi, nego jer je ljestvica naprosto postavljena toliko visoko da ne znam kako bih je mogla nadmašiti!
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm (u natur okviru)
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
Ljubav je baš teška. Pogotovo kad shvatite da je i ona stvar kemije, biologije, psihologije, politike i gospodarstva, a ne samo knjiga i filmova koje ste širom otvorenih usta gledali dok ste još bili mali. Vi ste doduše još uvijek bebe, tako da – samo polako. Imate još dovoljno vremena da se samo prepustite i ne razmišljate previše o svemu što ću sada napisati. Vjerovali ili ne, ja sam vam najveći fan ljubavi! Najbolji dio je ono kad je glava na autopilotu, a srce i hormoni se na plastičnoj vreći za smeće spuštaju niz najstrmiju snježnu padinu u povijesti strmih snježnih padina. Ono što dolazi nakon zahtijeva dobro poznavanje terena i svih njegovih zavoja, kao i nešto tehničkih znanja o vlastitom i tuđem vozilu. Ovog puta ne više plastične vreće za smeće, nego, recimo, sanjki. Moram priznati da se ja još uvijek znam spustiti i na vreći za smeće, ali garantiram vam da bez toga nema ni ovog ozbiljnijeg dijela koji slijedi. Neki su se uspjeli zaljubiti samo jednom i – to je bilo to. Mašem im dok šeću s djecom po sladoled i slave 15. godišnjice veza. A znam i one koji su svaki mjesec u finalnoj epizodi nove ljubavne sezone i – sretni su. Svatko čoh nađe svoj greb. Tijekom 90-ih, kad sam bila dijete, sjećam se da mi je bilo jako zanimljivo sjediti s vašom bakom, dedom i tetama, i iz prikrajka gledati nekog dečka mojih godina. U tih sat vremena koliko nam je trebalo da popijemo coca colu i pojedemo šunka-sir pizzu, ja i taj dečko kojeg sam gledala proživjeli smo intenzivnu romansu. (Nismo.) Za mene, izuzetno ozbiljnu šestogodišnjakinju, naći ljubav značilo je naći dečka koji je zgodan i pametan. (Ovo „pametan“ morala sam dodati da ne zvučim previše površno i tašto.) To je bio domet mojih želja i vizija, jer nisam još znala što se sve može raditi s ljudima, a kamoli s dečkima. Kroz cijelu osnovnu i većinu srednje škole sjedila sam uplakana s licem u maminom krilu dok mi je govorila: “Što cice prije narastu, to će se prije objesiti.” “Ne trebaš žuriti nigdje – kasnije će ti biti drago da se nešto dogodilo kasnije.” “Kad si mali, puno toga ne razumiješ. Sve će doći na svoje.” Mama je imala pravo. I dok sam plakala, kroz suze sam ipak i dalje vidjela kul dečke koji skejtaju, slušaju Nirvanu, i svake dvije minute agresivno zamahuju glavom da maknu masnu dugu kosu sa svog mliječnog brka i neopranog lica. Prava revolucija dogodila se krajem srednje škole, a rezultati toga traju i dan-danas. Svi moji dečki i ljubavnici dogodili su se od 2011. do danas, i mogu reći da se sve nadoknadilo I da se još uvijek ništa nije (previše) objesilo. Mama je imala pravo. U 14 godina staža, zadovoljna sam sa svim svojim ljubavnim kolegama i mogu iskreno reći da je sve došlo u svoje vrijeme. Vreću za smeće umirovit ću kada se pojavi vaš tata, a još uvijek nije sasvim sigurno tko je to. Nemojte se ljutiti, ali još uvijek ne znam hoću li vas imati. U slučaju da sam vas dobila i čitate ova pisma sebi, dragim (mojim) bebama, ispričavam se što sam ikad posumnjala u vaše postojanje! „There is plenty more fish in the sea“ jedna je od najiritantnijih rečenica koje možeš čuti dok ridaš u šalicu kave i nekome prepričavaš svoj prekid, ali i jedna od najistinitijih kad si ti ta osoba koja je izgovara nekom drugom dok rida u šalicu kave i prepričava ti svoj prekid.
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen