Ljubav, 150x100 cm, Klara Rusan Klarxy
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
Ljubav je baš teška. Pogotovo kad shvatite da je i ona stvar kemije, biologije, psihologije, politike i gospodarstva, a ne samo knjiga i filmova koje ste širom otvorenih usta gledali dok ste još bili mali. Vi ste doduše još uvijek bebe, tako da – samo polako. Imate još dovoljno vremena da se samo prepustite i ne razmišljate previše o svemu što ću sada napisati. Vjerovali ili ne, ja sam vam najveći fan ljubavi! Najbolji dio je ono kad je glava na autopilotu, a srce i hormoni se na plastičnoj vreći za smeće spuštaju niz najstrmiju snježnu padinu u povijesti strmih snježnih padina. Ono što dolazi nakon zahtijeva dobro poznavanje terena i svih njegovih zavoja, kao i nešto tehničkih znanja o vlastitom i tuđem vozilu. Ovog puta ne više plastične vreće za smeće, nego, recimo, sanjki. Moram priznati da se ja još uvijek znam spustiti i na vreći za smeće, ali garantiram vam da bez toga nema ni ovog ozbiljnijeg dijela koji slijedi. Neki su se uspjeli zaljubiti samo jednom i – to je bilo to. Mašem im dok šeću s djecom po sladoled i slave 15. godišnjice veza. A znam i one koji su svaki mjesec u finalnoj epizodi nove ljubavne sezone i – sretni su. Svatko čoh nađe svoj greb. Tijekom 90-ih, kad sam bila dijete, sjećam se da mi je bilo jako zanimljivo sjediti s vašom bakom, dedom i tetama, i iz prikrajka gledati nekog dečka mojih godina. U tih sat vremena koliko nam je trebalo da popijemo coca colu i pojedemo šunka-sir pizzu, ja i taj dečko kojeg sam gledala proživjeli smo intenzivnu romansu. (Nismo.) Za mene, izuzetno ozbiljnu šestogodišnjakinju, naći ljubav značilo je naći dečka koji je zgodan i pametan. (Ovo „pametan“ morala sam dodati da ne zvučim previše površno i tašto.) To je bio domet mojih želja i vizija, jer nisam još znala što se sve može raditi s ljudima, a kamoli s dečkima. Kroz cijelu osnovnu i većinu srednje škole sjedila sam uplakana s licem u maminom krilu dok mi je govorila: “Što cice prije narastu, to će se prije objesiti.” “Ne trebaš žuriti nigdje – kasnije će ti biti drago da se nešto dogodilo kasnije.” “Kad si mali, puno toga ne razumiješ. Sve će doći na svoje.” Mama je imala pravo. I dok sam plakala, kroz suze sam ipak i dalje vidjela kul dečke koji skejtaju, slušaju Nirvanu, i svake dvije minute agresivno zamahuju glavom da maknu masnu dugu kosu sa svog mliječnog brka i neopranog lica. Prava revolucija dogodila se krajem srednje škole, a rezultati toga traju i dan-danas. Svi moji dečki i ljubavnici dogodili su se od 2011. do danas, i mogu reći da se sve nadoknadilo I da se još uvijek ništa nije (previše) objesilo. Mama je imala pravo. U 14 godina staža, zadovoljna sam sa svim svojim ljubavnim kolegama i mogu iskreno reći da je sve došlo u svoje vrijeme. Vreću za smeće umirovit ću kada se pojavi vaš tata, a još uvijek nije sasvim sigurno tko je to. Nemojte se ljutiti, ali još uvijek ne znam hoću li vas imati. U slučaju da sam vas dobila i čitate ova pisma sebi, dragim (mojim) bebama, ispričavam se što sam ikad posumnjala u vaše postojanje! „There is plenty more fish in the sea“ jedna je od najiritantnijih rečenica koje možeš čuti dok ridaš u šalicu kave i nekome prepričavaš svoj prekid, ali i jedna od najistinitijih kad si ti ta osoba koja je izgovara nekom drugom dok rida u šalicu kave i prepričava ti svoj prekid.
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
Ljubav je baš teška. Pogotovo kad shvatite da je i ona stvar kemije, biologije, psihologije, politike i gospodarstva, a ne samo knjiga i filmova koje ste širom otvorenih usta gledali dok ste još bili mali. Vi ste doduše još uvijek bebe, tako da – samo polako. Imate još dovoljno vremena da se samo prepustite i ne razmišljate previše o svemu što ću sada napisati. Vjerovali ili ne, ja sam vam najveći fan ljubavi! Najbolji dio je ono kad je glava na autopilotu, a srce i hormoni se na plastičnoj vreći za smeće spuštaju niz najstrmiju snježnu padinu u povijesti strmih snježnih padina. Ono što dolazi nakon zahtijeva dobro poznavanje terena i svih njegovih zavoja, kao i nešto tehničkih znanja o vlastitom i tuđem vozilu. Ovog puta ne više plastične vreće za smeće, nego, recimo, sanjki. Moram priznati da se ja još uvijek znam spustiti i na vreći za smeće, ali garantiram vam da bez toga nema ni ovog ozbiljnijeg dijela koji slijedi. Neki su se uspjeli zaljubiti samo jednom i – to je bilo to. Mašem im dok šeću s djecom po sladoled i slave 15. godišnjice veza. A znam i one koji su svaki mjesec u finalnoj epizodi nove ljubavne sezone i – sretni su. Svatko čoh nađe svoj greb. Tijekom 90-ih, kad sam bila dijete, sjećam se da mi je bilo jako zanimljivo sjediti s vašom bakom, dedom i tetama, i iz prikrajka gledati nekog dečka mojih godina. U tih sat vremena koliko nam je trebalo da popijemo coca colu i pojedemo šunka-sir pizzu, ja i taj dečko kojeg sam gledala proživjeli smo intenzivnu romansu. (Nismo.) Za mene, izuzetno ozbiljnu šestogodišnjakinju, naći ljubav značilo je naći dečka koji je zgodan i pametan. (Ovo „pametan“ morala sam dodati da ne zvučim previše površno i tašto.) To je bio domet mojih želja i vizija, jer nisam još znala što se sve može raditi s ljudima, a kamoli s dečkima. Kroz cijelu osnovnu i većinu srednje škole sjedila sam uplakana s licem u maminom krilu dok mi je govorila: “Što cice prije narastu, to će se prije objesiti.” “Ne trebaš žuriti nigdje – kasnije će ti biti drago da se nešto dogodilo kasnije.” “Kad si mali, puno toga ne razumiješ. Sve će doći na svoje.” Mama je imala pravo. I dok sam plakala, kroz suze sam ipak i dalje vidjela kul dečke koji skejtaju, slušaju Nirvanu, i svake dvije minute agresivno zamahuju glavom da maknu masnu dugu kosu sa svog mliječnog brka i neopranog lica. Prava revolucija dogodila se krajem srednje škole, a rezultati toga traju i dan-danas. Svi moji dečki i ljubavnici dogodili su se od 2011. do danas, i mogu reći da se sve nadoknadilo I da se još uvijek ništa nije (previše) objesilo. Mama je imala pravo. U 14 godina staža, zadovoljna sam sa svim svojim ljubavnim kolegama i mogu iskreno reći da je sve došlo u svoje vrijeme. Vreću za smeće umirovit ću kada se pojavi vaš tata, a još uvijek nije sasvim sigurno tko je to. Nemojte se ljutiti, ali još uvijek ne znam hoću li vas imati. U slučaju da sam vas dobila i čitate ova pisma sebi, dragim (mojim) bebama, ispričavam se što sam ikad posumnjala u vaše postojanje! „There is plenty more fish in the sea“ jedna je od najiritantnijih rečenica koje možeš čuti dok ridaš u šalicu kave i nekome prepričavaš svoj prekid, ali i jedna od najistinitijih kad si ti ta osoba koja je izgovara nekom drugom dok rida u šalicu kave i prepričava ti svoj prekid.
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
TEHNIKA | Ulje na platnu
DIMENZIJE | 150 × 100 cm
GODINA | 2025.
U nastavku originalni tekst umjetnice Klare Rusan Klarxy o radu, premijerno izloženome u Uraniji početkom lipnja 2025., na predstavljanju novog ciklusa Dear babies…
Drage bebe,
Ljubav je baš teška. Pogotovo kad shvatite da je i ona stvar kemije, biologije, psihologije, politike i gospodarstva, a ne samo knjiga i filmova koje ste širom otvorenih usta gledali dok ste još bili mali. Vi ste doduše još uvijek bebe, tako da – samo polako. Imate još dovoljno vremena da se samo prepustite i ne razmišljate previše o svemu što ću sada napisati. Vjerovali ili ne, ja sam vam najveći fan ljubavi! Najbolji dio je ono kad je glava na autopilotu, a srce i hormoni se na plastičnoj vreći za smeće spuštaju niz najstrmiju snježnu padinu u povijesti strmih snježnih padina. Ono što dolazi nakon zahtijeva dobro poznavanje terena i svih njegovih zavoja, kao i nešto tehničkih znanja o vlastitom i tuđem vozilu. Ovog puta ne više plastične vreće za smeće, nego, recimo, sanjki. Moram priznati da se ja još uvijek znam spustiti i na vreći za smeće, ali garantiram vam da bez toga nema ni ovog ozbiljnijeg dijela koji slijedi. Neki su se uspjeli zaljubiti samo jednom i – to je bilo to. Mašem im dok šeću s djecom po sladoled i slave 15. godišnjice veza. A znam i one koji su svaki mjesec u finalnoj epizodi nove ljubavne sezone i – sretni su. Svatko čoh nađe svoj greb. Tijekom 90-ih, kad sam bila dijete, sjećam se da mi je bilo jako zanimljivo sjediti s vašom bakom, dedom i tetama, i iz prikrajka gledati nekog dečka mojih godina. U tih sat vremena koliko nam je trebalo da popijemo coca colu i pojedemo šunka-sir pizzu, ja i taj dečko kojeg sam gledala proživjeli smo intenzivnu romansu. (Nismo.) Za mene, izuzetno ozbiljnu šestogodišnjakinju, naći ljubav značilo je naći dečka koji je zgodan i pametan. (Ovo „pametan“ morala sam dodati da ne zvučim previše površno i tašto.) To je bio domet mojih želja i vizija, jer nisam još znala što se sve može raditi s ljudima, a kamoli s dečkima. Kroz cijelu osnovnu i većinu srednje škole sjedila sam uplakana s licem u maminom krilu dok mi je govorila: “Što cice prije narastu, to će se prije objesiti.” “Ne trebaš žuriti nigdje – kasnije će ti biti drago da se nešto dogodilo kasnije.” “Kad si mali, puno toga ne razumiješ. Sve će doći na svoje.” Mama je imala pravo. I dok sam plakala, kroz suze sam ipak i dalje vidjela kul dečke koji skejtaju, slušaju Nirvanu, i svake dvije minute agresivno zamahuju glavom da maknu masnu dugu kosu sa svog mliječnog brka i neopranog lica. Prava revolucija dogodila se krajem srednje škole, a rezultati toga traju i dan-danas. Svi moji dečki i ljubavnici dogodili su se od 2011. do danas, i mogu reći da se sve nadoknadilo I da se još uvijek ništa nije (previše) objesilo. Mama je imala pravo. U 14 godina staža, zadovoljna sam sa svim svojim ljubavnim kolegama i mogu iskreno reći da je sve došlo u svoje vrijeme. Vreću za smeće umirovit ću kada se pojavi vaš tata, a još uvijek nije sasvim sigurno tko je to. Nemojte se ljutiti, ali još uvijek ne znam hoću li vas imati. U slučaju da sam vas dobila i čitate ova pisma sebi, dragim (mojim) bebama, ispričavam se što sam ikad posumnjala u vaše postojanje! „There is plenty more fish in the sea“ jedna je od najiritantnijih rečenica koje možeš čuti dok ridaš u šalicu kave i nekome prepričavaš svoj prekid, ali i jedna od najistinitijih kad si ti ta osoba koja je izgovara nekom drugom dok rida u šalicu kave i prepričava ti svoj prekid.
unikatna slika | cijena dostave uračunava se na check out-u | dostava unutar 3-7 radna dana | zaštitno pakiranje I certifikat autentičnosti uključen
